Sve će još jednom stati u 76. minuti uzvratne utakmice osmine finala protiv razvikane pariške momčadi i trenutku kad hrvatski virtuoz uzima loptu na dvadesetak metara od svojih vrata i kreće u osvajanje prostora okružen šestoricom protivničkih igrača, koji su uzalud pokušavali zaustaviti njegov pohod. Uslijedio je pravodoban dubinski pas za Viniciusa, koji je u stopostotnoj prilici neobjašnjivo odlučio odgoditi egzekuciju i vratio loptu na sigurno.
U nastavku akcije Modrić je pronašao još jednu čaroliju: maestralno proigravanje za Benzemu kroz noge Kimpembea. Benzema je, za razliku od Viniciusa, znao što s loptom. Pogodak za 2:1, poslije kojeg je put prema četvrtfinalu bio sasvim otvoren. Zbog svega toga jasno je zašto je Lukina igra protiv PSG-a “opjevana” u svim relevantnim sportskim dnevnicima širom Europe.
“Drugi arhitekt uspjeha Real Madrida: udarci, ideje, asistencija. A trči kao dvadesetogodišnjak” (La Gazzetta dello Sport), “Carska utakmica. Još jedna izložba hrvatskog igrača, pogotovo u drugom poluvremenu” (Mundo Deportivo). “Njegova akcija uoči drugog gola Reala… Odmjeren pas za Benzemu. I sve to je učinio s 36 godina!” (Sport). Uz najviše brojčane ocjene, naravno.
Kapetan Vatrenih u jednoj je akciji dočarao zašto već izvjesno vrijeme postaje sinonim za dugovječnost nogometaša, iako se u vrhunskom sportu odavno prestalo igrače dijeliti na mlade i stare. Ili znaš ili ne znaš. I zato je neukusno spominjati Lukine godine dokle god diše punim nogometnim plućima i dokle god u njegovim nogama ima dinamita pa lakoćom dominira u duelima s mlađahnim protivnicima.
A nogometni vic i šarm, lucidnost i osjećaj za igru, izraženi mentalitet pobjednika... To je već odavno njegov “trade mark”. Nešto što ne može oplemeniti nijedan statistički podatak niti opisna ocjena u dnevnim tiskovinama. Nešto neopisivo!




