Rođen je u Zagrebu 7. veljače 1940. godine. Nogometnu karijeru počeo je kao trinaestogodišnjak u podmlatku zagrebačkih Ponikvi 1953. godine. Srednjeg rasta, ali čvrst i snažan, u startu i istrčavanju vrlo energičan i siguran. U Ponikvama je počeo kao napadač, ali je zbog nedostatka vratara stao na gol i na njemu ostao tijekom cijele igračke karijere.
Dvije godine nakon dolaska u Ponikve Marijan je već debitirao za prvu momčad kao petnaestogodišnjak. Bilo je to 15. srpnja 1955. godine. Za vrijeme služenja vojnog roka 1960. godine kao dvadesetogodišnjak je pristupio Rijeci koja je u to vrijeme imala dosta kvalitetnih vratara, konkurenciju kao ni u jednom tadašnjem prvoligaškom klubu. Za prvu momčad Rijeke Jantoljak je debitirao iste 1960. godine u Beogradu protiv Crvene Zvezde. U Rijeci se zadržao jedanaest godina sigurno čuvajući gol bijelih s Kantride na ukupno 413 utakmica.
U tom razdoblju Rijeka je dvaput bila četvrta u prvenstvu Jugoslavije. Bio je idol i miljenik navijača Rijeke. Nikad se neće znati koliko je bodova donio svome klubu i u situacijama kad su napadači bili nemoćni. Prema njegovoj osobnoj evidenciji, od stotinjak jedanaesteraca, obranio ih je sedamdesetak. Sam je iz jedanaesteraca postigao četrdesetak pogodaka. Jedne godine bio je prvi strijelac Rijeke kad su u pitanju udarci s bijele točke.
Za reprezentaciju Jugoslavije branio je 1966. godine dvaput kao prvotimac Rijeke. Prvi put u Tel Avivu 12. listopada 1966. godine u prijateljskoj utakmici protiv Izraela zamijenivši Iliju Pantelića u 66. minuti. Jugoslavija je pobijedila domaćina 3:1. Drugi i posljednji put Jantoljak je branio za reprezentaciju u Sofiji 6. studenog 1966. godine u prijateljskoj utakmici protiv Bugarske. Domaćini su slavili 6:1. Poslije je još u četiri navrata bio rezervni vratar jugoslavenske izabrane vrste.
Rijeku je napustio je 1971. godine i postao vratar Borca iz Banja Luke, gdje je ostaje punih pet godina. U ljeto 1976. godine, u 36. godini napustio je Borac i Banja Luku i pristupio drugoligašu Metalcu iz Siska gdje ostaje do ljeta 1977. godine. Potom postaje član Segeste u kojoj je igrao do 1980. godine. Za boravka u Segesti bio je igrač i trener, a klub je ponovno postao drugoligaš.
Završio je višu trenersku školu, a pored Segeste trenirao je Karlovac, u dva navrata Rijeku, Opatiju, Naprijed iz Hreljina, Halubjan iz Viškova, Krk, Orijent, Pomorac iz Kostrene, Inker iz Zaprešića, Koper, Rovinj, Poreč, Dragu i druge klubove. Dug niz godina bio je trener vratara u riječkom prvoligašu i odgojio generacije mladih vratara.
Hrvatski nogometni savez izražava duboku sućut njegovoj obitelji uslijed ovog nenadoknadivog gubitka.
