Ante Vučemilović Šimunović trenutno obnaša dužnosti prvog dopredsjednika Hrvatskog nogometnog saveza i predsjednika NS Osječko-baranjske županije, a impresivan put nogometnog djelatnika osigurao mu je ovu prestižnu nagradu.
"Kad čovjek dobiva nagrade, to obično znači da ide prema svom kraju, a ja se nadam da još ne idem, ha, ha. Puno radite, služite nogometu, a rezultat neće izostati, to je moja poruka. Čestitam našem predsjedniku na izboru u IO Uefe, i na novom mandatu u HNS-u. Podsjetio bih vas da smo 1991. godine Mladen Vedriš i ja bili mladi, zgodni i s manje bijelih vlasi, i tada smo se razdružili od nogometnog saveza bivše države. Zašto to govorim? Zato jer se te godine sve budilo u našoj zemlji, a mi smo stvorili čvrste temelje HNS-a, što su bile prave vrijednosti koje uvijek opstaju. I dan danas, te vrijednosti i danas vrijede. Držimo naše zajedništvo, radimo, stvaramo, a rezultat izostati neće. Hvala vam na ovoj nagradi, najvećoj koju daje HNS, a vama želim svako dobro u budućnosti", rekao je.
Međutim, nogomet ga je već tada potpuno zaokupirao, u matičnom klubu nastavio je raditi kao volonter, najprije kao član Izvršnog odbora, a od 1984. do 1989. godine kao predsjednik. Njegove iznimne sposobnosti vrlo brzo su izašle izvan isključivo klupskog djelovanja pa je 1988. godine postao predsjednik Općinskog nogometnog saveza Osijek, a tri godine poslije dopredsjednik Regionalnog nogometnog saveza Slavonije i Baranje, a potom i član Konferencije nekadašnjeg JNS-a.
Nakon što je dao značajan doprinos u obrani mlade države Hrvatske, Ante Vučemilović Šimunović od prvih je godina neovisnosti bio dio hrvatske nogometne obitelji, u kojoj se postupno uspinje na ljestvici najistaknutijih nogometnih djelatnika, uspješno obnašajući niz značajnih funkcija. Bio je delegat na utakmicama najvišeg ranga, disciplinski sudac HNL-a, a 2004. godine bio je uvršten na listu delegata Europske nogometne federacije Uefe.
U tom razdoblju, uz kreiranje i realizaciju ispravne nogometne politike u Slavoniji i Baranji, Vučemiloviću Šimunoviću ukazano je povjerenje i funkcija direktora Nogometnog kluba Osijek, a još 1990. godine postao je član Skupštine Hrvatskog nogometnog saveza, a potom, u mandatu predsjednika Mladena Vedriša, prvi put postao dopredsjednik krovne organizacije hrvatskog nogometa.
Ono što ga u posljednjem desetljeću, kao neprijeporni dokaz povjerenja sredine u kojoj je uvažavan i cijenjen, definitivno uvrštava u najuži krug istaknutih hrvatskih nogometnih djelatnika, jest izbor dopredsjednika u posljednja tri pa i u aktualnom mandatu predsjednika HNS-a, Marijana Kustića. Posebno mjesto u nogometnom opusu Vučemilovića Šimunovića zauzima otvaranje Moderne kuće nogometa u Osijeku, u koju su preseljene kompletne prostorije gradskog i županijskog nogometa.
foto: Mario Ćužić
Josip Bajlo, dugogodišnji član Skupštine HNS-a koji se istaknuo u nogometnim aktivnosti na zadarskom području, podsjetio je koliko je velikih imena stiglo iz tog kraja.
"U zadnjih 30 godina, razvili smo puno velikih igrača u zadarskoj školi, kao što ste mogli čuti. Kulminacija je bila okosnica naše reprezentacije 2018. godine - Luka Modrić, Šime Vrsaljko, Danijel Subašić i Dominik Livaković. U školi i u klubu smo presretni da smo podarili takve igrače. Luka je proglašen najboljim igračem SP-a, a mislim da je to jedan od, ili čak najbolji igrač u povijesti na svojoj poziciji u svijetu. Zahvaljujem predsjedniku Baniću koji me predložio za ovu nagradu, i zahvaljujem Komisiji koja mi je dala ovu prestižnu nagradu. Svim djelatnicima, Izvršnom odboru i predsjedniku HNS-a Marijanu Kustiću čestitam na perfektnim rezultatima tijekom proteklih deset godina. Čestitam gospodinu Kustiću i na dužnosti u Uefi. Sretni i veseli bili", poručio je.
Okušao se i u drugim sportovima, atletici, košarci, ali pogotovo veslanju u kojem je s bratom Romanom rezultatima pokorio bivšu državu. Na kraju se vratio nogometu kao svojoj prvoj ljubavi i ostavio dubok trag. Punih šest godina bio je jedan od trenera i direktor škole Nogometnog kluba Zadarkomerc, u kojoj su niknuli dragulji hrvatskog nogometa Luka Modrić, Danijel Subašić, Šime Vrsaljko, Marin Tomasov, Krševan i Ivan Santini, Jurica Buljat, Marijan Buljat...
Na svom nogometnom putu uspješno je surađivao s trenerskim veličinama Miroslavom Ćirom Blaževićem, Ivanom Katalinićem, Tomislavom Bašićem, Tonkom Vukušićem i Stankom Mršićem, s kojim je u svojstvu pomoćnika vratio Zadar na prvoligašku scenu. Kao čovjek iz nogometa, obnašao je i mnoge druge funkcije, bio je direktor, sportski direktor i predsjednik Nogometnog kluba Zadar, a svoj dubio trag ostavio je i u Nogometnom klubu Primorac iz Biograda na moru te u Nogometnom klubu Bagat.
Bio je dugogodišnji član Skupštine Hrvatskog nogometnog saveza i aktivno sudjelovao u njezinom radu, te svojedobno dopredsjednik Udruženja prvoligaša. Kao istaknuti nogometni djelatnik puno napravio za boljitak nogometa u Zadarskoj županiji, posebnu pažnju posvetivši radu s mladim nogometašima koji su bili temelj prvoligaškog Zadra.
