Sve je počelo 13. lipnja 1912. godine izborom dr. Milovana Zoričića za šefa nogometne sekcije Hrvatskog športskog saveza, tim je činom službeno započela bogata povijest Hrvatskog nogometnog saveza.

Njegov zamjenik bio je Zvonimir Klobučar, a Ivan Pipinić je bio rizničar. Oni su, s Hinkom Würthom, Dragutinom Albrechtom i Brankom Gavellom, preuzeli obvezu razvoja i unapređenja nogometa u Hrvatskoj pa se stoga s pravom mogu smatrati prvim članovima nacionalne nogometne organizacije.

Nogomet su u današnjem obliku prvobitno u Hrvatskoj igrali još 1873. godine Englezi koji su došli u Rijeku radi izgradnje tvornice, a 1880. godine lokalni hrvatski mladići počeli su igrati nogomet u Županji. Prvo izdanje Pravila igre na hrvatskom jeziku tiskana su 1896. godine u Zagrebu.

Početkom 20. stoljeća, kada su u Hrvatskoj počeli nastajati prvi nogometni klubovi, došlo je do želje nogometnih čelnika za formiranjem nacionalnog nogometnog saveza. Težnja Hrvata za uspostavljanjem vlastitog sportskog saveza još je više rasla nakon što je u Zagrebu, na Marulićevom trgu, na mjestu na kojem se danas nalazi Sveučilišna biblioteka, 28. listopada 1906. odigrana prva javna nogometna utakmica između HAŠK-a i PNIŠK-a (1:1).

Reprezentacija Hrvatske odigrala je prve javne međunarodne utakmice u Pragu 23. i 26. lipnja 1907. protiv Slavije, u to vrijeme jedne od najboljih nogometnih momčadi Češke i Europe.

Djelovanje Hrvatskog nogometnog saveza poslije Prvog svjetskog rata moralo je biti prilagođeno političkim okolnostima, a uspostavljanjem suverene, nezavisne i demokratske Hrvatske nakon izbora 1990. godine obilježen je početka nevjerojatno uspješne ere.

Naime, hrvatska je reprezentacija u tom razdoblju izborila plasman na 13 od 15 velikih natjecanja, propustivši tek EP 2000. i SP 2010. godine. Kruna tih nastupa dugo je bilo osvajanje svjetske bronce u Francuskoj 1998. godine, kada su Vatreni na svojoj prvoj svjetskoj smotri zadivili svijet.

Međutim, tu su broncu nadmašili izabranici Zlatka Dalića, koji su 2018. godine u Rusiji izborili mjesto u samom finalu, najvećoj nogometnoj utakmici na svijetu. Nakon pobjeda nad Nigerijom, Argentinom, Islandom, Danskom, Rusijom i Engleskom - uključujući uistinu dramatične trenutke - poraz od prvaka Francuske nije umanjio zlatni sjaj srebrne medalje. Doček svjetskih doprvaka u Zagrebu pritom ostaje jedan od najupečatljivijih dana sveukupne povijesti samostalne Hrvatske - tada je Vatrene u ozračju rijetko viđenog zajedništva na ulicama čekalo pola milijuna ljudi.

Kapetan Luka Modrić bio je izabran za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva, a hrvatskom je veznjaku pošlo za rukom povezati sve najveće pojedinačne nagrade, odnosno dodati i titule Uefinog i Fifinog igrača godine te osvajača Zlatne lopte.

Nije ostalo na Rusiji. Četiri godine poslije tog velikog uspjeha Vatreni su opet došli do kraja i na Svjetskom prvenstvu u Kataru osvojili broncu. Trend osvajanja odličja nastavio se i u trećem izdanju Lige nacija kad je u Rotterdamu osvojena srebrna medalja. Kao zalog svijetloj budućnosti. I doista… Trend nastupa na velikim natjecanjima nastavlja se i dalje. I nastavit će se… U prilog tome govore i nedavni rezultati na početku kvalifikacijskog ciklusa za Svjetsko prvenstvo iduće godine u Kanadi, Meksiku i SAD-u.