Posebno je pogodila koordinatora futsalskih reprezentacija, Borisa Durlena, koji je kao izbornik vodio Pavlica u prvoj utakmici hrvatske futsalske reprezentacije sada već daleke 1994. godine.

“Hrvatska futsalska reprezentacija prvu je utakmicu odigrala na neslužbenom Svjetskom prvenstvu u Milanu 1994. godine na takozvanom Mini Mundijalitu i u toj povijesnoj utakmici pobijedili smo 3:1 Španjolsku koju je vodio čuveni izbornik Javier Lozano, a dva je pogotka postigao Stjepan Pavlic, uz pogodak Zdravka Mavrovića, brata našeg izbornika Marinka koji je također bio dio reprezentacije na toj utakmici”, prisjeća se Durlen koji o igračkim kvalitetama Stjepana Pavlica govori u superlativima:

“Štef je bio veliki igrač malog nogometa, pivot s ubojitom ljevicom i to u razdoblju klasičnog malog nogometa s petoricom igrača na terenu i vratarem, kad se igralo loptom za veliki nogomet. Govorim to jer je i u takvim uvjetima, na malom prostoru i s velikom loptom, Štef bio nevjerojatno ubojit. Bio je čuven po tome što je zabijao puno golova, a svaki njegov pogodak bio je priča za sebe i svaki je gol bio drukčiji. Zabijao je iz punog udarca, voleja, znao je potkopati vratara... Iako je igrao za našu Uspinjaču, uvijek je ostao vjeran svojim Sesvetama i kad bi obećao igrati za momčad iz svog kvarta nikad ne bi pogazio riječ. Na žalost, prerano se oprostio od ozbiljnog igranja futsala i, na žalost, prerano nas napustio. Što je sudbina, u kratkom razdoblju ostali smo bez dvojice velikana, Miće Vujanića i Štefa Pavlica, obojica će mi strašno nedostajati”.