Kapetan hrvatske reprezentacije, Franco Jelovčić, pokušao je sažeti prve dojmove nakon povijesnog uspjeha.

“Šok, zadovoljstvo, sreća, emocije na sto… teško je išta pametno reći. Prvi gol, ne znam gdje sam bio, pa sam se uspio nekako smiriti. Penale smo pucali izvanredno…”

Osvajanje bronce najbolja je moguća promocija hrvatskog futsala.

“Utakmica je bila odlična za futsal općenito. Poveli su, malo smo mi loše ušli, pa smo mi preuzeli utakmicu, pa na dva razlike. Oni zabiju volejčinu, na kraju ovaj gol… što reći, futsal je takav sport do zadnje sekunde. Emocije su stvarno nevjerojatne. Osvojiš broncu za Hrvatsku, prvu u povijesti, nakon 14 godina karijere, gledaš svoje na tribini – neopisivo.”

Na tribinama je bio izvješen transparent “Kapetane, ostani”, a Jelovčić je na to kratko odgovorio:

“Obećajem da ću razmisliti!”

Jedan od ključnih igrača turnira, Luka Perić, istaknuo je koliko mu ova medalja znači.

“Nakon toliko godina u reprezentaciji, ovo je za mene nešto veliko. Hvala svim ljudima koji su nas došli podržati i nakon polufinala. Veliko hvala njima i našim momcima. Mislim da ovo nije sreća, ovo je zasluženo treće mjesto.”

O samoj utakmici i snazi protivnika dodao je:

“Jednostavno, to je vrhunska ekipa i igrači koji igraju u Barceloni i ozbiljnim klubovima. Mala greška je naplaćena. Ali skupili smo glave i jednostavno smo znali, htjeli i morali uzeti to treće mjesto”.

Hladna glava u vrućoj atmosferi bila je ključna.

“Svaka čast dečkima. Pred ovim ljudima, jer nije samo nama bilo teško, nego i radi ljudi koji su došli. Svi su došli izdaleka, iz Dalmacije, Slavonije, iz svih krajeva – ovo je bilo i za njih i za nas.”

Izbornik Marinko Mavrović nije skrivao emocije nakon dramatičnog raspleta.

“Šokovi, što reći! Ne znam što bi se dogodilo da nismo dobili danas. Primiti sedam sekundi prije kraja gol stvarno je bio šok. Napravili smo povijesni rezultat za hrvatski futsal pred prepunim tribinama u Sloveniji. Napunili smo dva dana tribine s hrvatskim navijačima, od Dubrovnika do Vukovara, strašno, to je neopisiv osjećaj. Dali su nam snagu da se smirimo i koncentriramo. U jednom trenutku kapetan je smirio, a Sekulić je rekao: ‘Ajmo zbog ljudi zadržati mirnoću.’ Fenomenalno, skidam kapu igračima, zaslužili su.”

Zajedništvo je, prema njegovim riječima, bilo temelj uspjeha.

“Mi smo cijelo vrijeme gradili to zajedništvo i vjeru da možemo napraviti velike stvari. To smo i najavljivali kad smo vidjeli ždrijeb. Drago mi je da su igrači već u prve dvije utakmice bili svjesni da moraju biti žrtve. Mirno i staloženo su to primili. Primjer Jurline, koji je poslije možda bio najbolji igrač, Hrstić koji je fenomenalno odigrao i u polufinalu i u finalu. Na kraju su svi dali obol ovom uspjehu – od prvog do zadnjeg – ja im čestitam i pokazali su kako se bori za Hrvatsku.”

Na kraju je otkrio i planove za slavlje.

“Nećemo sad štedjeti vrijeme, sutra se vraćamo u Hrvatsku. Dat ćemo im da se malo provesele i to je to. Ljudi su bili zatočeni u hotelima u Rigi i Ljubljani mjesec dana, ispoštovali su sve i zaslužili su da se provesele zajedno sa stožerom.”